Pripravnost se gradi prije krize: Što projekt REAL uči od volonterstva u Europi

O čemu zapravo razmišljamo kada govorimo o pripravnosti?

Mnogima misli odmah odlaze na rotirajuća svjetla, evakuaciju, rezervno napajanje, zalihe vode, spasilačke službe i općinske planove za izvanredne situacije. Sve je to važno. Apsolutno je ključno da uspostavljene strukture funkcioniraju: policija, vatrogasci, zdravstvena služba, civilna zaštita, općine, županijski uredi, Crveni križ, Norveška narodna pomoć i drugi ključni akteri civilne zaštite.

Projekt REAL ne želi osporavati ta partnerstva. Naprotiv. Želi ih nadopuniti širom perspektivom.

Jer pripravnost nije samo ono što činimo kada kriza nastupi. Ona je također i način na koji gradimo lokalne zajednice koje mogu izdržati više prije nego što kriza dođe. Riječ je o ljudima koji se međusobno poznaju, o organizacijama koje znaju kako mogu doprinijeti, o volonterima koji su prošli osposobljavanje i o lokalnim zajednicama u kojima već postoje povjerenje, suradnja i praktična sposobnost djelovanja.

To je polazište projekta REAL – Resilience, Empowerment and Active Leadership – partnerstva financiranog kroz Erasmus+, koje okuplja šest europskih partnera: Volunteer Ireland iz Irske, Pro Vobis – National Resource Center for Volunteering iz Rumunjske, Freiwilligen-Zentrum Augsburg iz Njemačke, Hrvatski centar za razvoj volonterstva iz Hrvatske, Centre for European Volunteering iz Belgije i Vestre Aker Frivilligsentral iz Norveške.

Zajedno istražujemo kako volonterstvo može ojačati otpornost lokalnih zajednica. Ne samo u akutnim krizama, već i pred demografskim promjenama, klimatskim promjenama, socijalnom izolacijom, isključenosti i sve većim pritiskom na javne usluge.

U sklopu projekta partneri su prikupili primjere dobre prakse iz različitih zemalja. Kada smo ovog proljeća sjedili za stolom u mjestu Măguri-Răcătău u Rumunjskoj i dijelili svoja iskustva, postalo je jasno koliko su naše polazne pozicije različite – i istovremeno koliko nam je toga zajedničkog. Primjeri pokazuju da pripravnost nije jedna stvar. Riječ je o mnogim malim i velikim postupcima koji se tijekom vremena uobličavaju u sustav.

Volonterstvo kao dio temelja društva

Jedan od norveških primjera u projektu je Norveško žensko udruženje za javno zdravlje (Norske Kvinners Sanitetsforening). Organizacija je osnovana 1896. godine i kroz više od 130 godina pokazuje kako briga, zdravstveni rad, ženska zajednica i lokalno organiziranje mogu postati dio pripravnosti društva.

Sanitetskvinnene imaju lokalne ogranke diljem zemlje i vlastite skupine za skrb u kriznim situacijama koje mogu pružiti pomoć tijekom kriza. Surađuju s općinama, hitnim službama i drugim akterima, ali njihov rad seže daleko izvan akutne reakcije. Susreti za sigurnost, obuke za prvu pomoć, informativni rad, pripravnost za starije osobe i podrška bližnjima primjeri su kako volonterstvo može učiniti ljude sigurnijima u svakodnevnom životu.

Kada ljudi nauče više, upoznaju više drugih, steknu samopouzdanje i znaju kome se obratiti, gradimo pripravnost. Ne dramatično, ali djelotvorno.

Drugi norveški primjer je Ja til eldre – think tank u Bogstadu, koji koordinira Odd Grann. To nije klasična organizacija za civilnu zaštitu, a ipak je vrlo relevantna za način na koji bismo trebali razmišljati o pripravnosti. Skupinu čine starije osobe koje se redovito sastaju kako bi raspravljale o društvenim pitanjima, razvijale ideje i predlagale rješenja koja mogu unaprijediti kvalitetu života starijih osoba.

Tu se krije važna spoznaja: starije osobe nisu samo skupina o kojoj se društvo treba „brinuti". One su također i resurs. Imaju iskustvo, prosudbu, mreže, povijesno pamćenje i sposobnost doprinosa. Kada se starije osobe drže mentalno aktivnima, društveno povezanima i građanski angažiranima, jača se i pojedinac i zajednica.

Pripravnost je također i mentalna snaga, mogućnost da se ne bude sam, postojanje odnosa koji pružaju sigurnost kada svijet oko nas postaje sve nemirniji.

Europski primjeri lokalne sposobnosti djelovanja

Iz Irske, Transition Town Kinsale pokazuje kako su klima, energija, proizvodnja hrane i zajednica međusobno povezani. Inicijativa je započela kao lokalni pokret za smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima i izgradnju samodostatnije i otpornije zajednice. Kroz radionice, banke sjemena, zajedničke vrtove, energetske projekte i praktično učenje, volonteri su stvorili konkretne mjere koje zajednicu čine bolje pripremljenom za budućnost.

To je pripravnost u praksi. Ne zato što je tako zapisano u kriznom planu, već zato što ljudi uče uzgajati, dijeliti, popravljati, surađivati i pametnije koristiti lokalne resurse.

Iz Rumunjske, nedaleko od mjesta gdje su se partneri susreli ovog proljeća, Održivi Cluj pokazuje kako povjerenje i sudjelovanje mogu biti oblik pripravnosti. Inicijativa je nastala tijekom pandemije, u vremenu obilježenom izolacijom i distancom. Kroz otvorene razgovore, radionice sukreiranja i lokalni angažman, okupili su stručnjake, aktiviste, roditelje, učitelje i stanovnike kako bi pronašli rješenja za izazove grada.

Njihovo je iskustvo posebno zanimljivo zato što velik naglasak stavljaju na emocionalnu sigurnost. Ljudi moraju osjećati da mogu doći onakvi kakvi jesu. Moraju moći sudjelovati bez da budu prosuđivani, kontrolirani ili gurani u krute strukture. To je podsjetnik svima nama: ako želimo mobilizirati ljude, moramo graditi okruženja u kojima ljudi zaista žele biti.

Iz Hrvatske, humanitarni sajam „A di si ti?!" u Splitu pokazuje kako solidarnost može postati godišnji narodni pokret. Inicijativa prikuplja donirane predmete, mobilizira volontere, škole, umjetnike, tvrtke i građane, a prihod koristi za podršku osobama bez doma. Tijekom vremena to je postalo više od događaja. Postalo je tradicija i dio identiteta grada.

Ovakav rad podsjeća nas da je socijalna pripravnost također i pitanje koga vidimo – i koga riskiramo previdjeti. Zajednica koja se može mobilizirati oko svojih najranjivijih članova jača je od one u kojoj se svatko mora snalaziti sam.

Iz Njemačke, Freiwilligen-Zentrum Augsburg pokazuje kako volonterski centri i volonterska infrastruktura mogu igrati središnju ulogu u krizama. Augsburg ima dugogodišnje iskustvo u organiziranju volontera tijekom izbjegličke krize, pandemije i prihvata ljudi koji bježe iz Ukrajine. Radili su sa spontanim volonterstvom, edukacijom, digitalizacijom i suradnjom između općine, civilnog društva i drugih aktera civilne zaštite.

To je jedna od najvažnijih lekcija cijelog projekta REAL: kada nastupi kriza, mnogi se ljudi javljaju da pomognu. Ali spontana spremnost nije isto što i organizirani kapacitet. Da bi volonterski rad bio siguran, koristan i održiv, netko mora moći primati, sortirati, voditi, pratiti i povezivati ljude sa stvarnim potrebama.

Šire shvaćanje pripravnosti

Projekt REAL pokazuje da se pripravnost mora shvatiti šire od akutne reakcije. Akutna reakcija je ključna, ali ona je snažnija kada zajednica već ima funkcionalne odnose, mjesta susreta i organizacije.

Starija osoba koja poznaje svoje susjede bolje je pripremljena. Općina koja prije krize poznaje lokalne volonterske organizacije također je bolje pripremljena. A zajednica u kojoj ljudi vjeruju jedni drugima izdržat će više kada nešto zakaže.

To ne znači da svaka volonterska organizacija treba postati organizacija za civilnu zaštitu. Ne treba. Ne znači ni da volonterstvo treba preuzeti odgovornosti koje pripadaju općini ili hitnim službama. Te odgovornosti su tamo gdje jesu, i tamo trebaju i ostati.

Ali lokalno volonterstvo može doprinijeti nečim drugim: odnosima, prisutnošću, lokalnim znanjem, praktičnom pomoći, socijalnom podrškom, razmjenom informacija, mjestima susreta i mobilizacijom ljudi koji žele doprinijeti. To je dopuna uspostavljenom sustavu civilne zaštite, a u mnogim slučajevima upravo ta dopuna omogućava da cjelina bolje funkcionira.

Što to znači za lokalne zajednice u Norveškoj?

Za norveške općine i volonterske organizacije ovdje postoji jasan izazov: moramo više razgovarati prije nego što kriza nastupi.

Općine bi trebale znati koje volonterske organizacije postoje na lokalnoj razini, što one zapravo mogu doprinijeti, koja su im ograničenja i što im je potrebno da bi dobro funkcionirale. Volonterske organizacije, sa svoje strane, trebale bi imati svjestan odnos prema vlastitoj ulozi. Što možemo učiniti? Što ne bismo trebali raditi? S kim surađujemo? I možda najvažnije: kako brinemo za volontere koji se zaista odazovu, kako bi imali snage to učiniti ponovno?

Nije riječ o izgradnji velikih sustava radi samih sustava. Riječ je o tome da se omogući mudro djelovanje kada se nešto dogodi.

Projekt REAL daje nam priliku da učimo iz različitih europskih iskustava, ali i da postavljamo bolja pitanja kod kuće. Kako gradimo zajednice u kojima se više ljudi međusobno poznaje? Kako činimo volonterske organizacije otpornijima, a da ih pritom ne učinimo birokratskima? I kako osiguravamo da lokalno volonterstvo bude uključeno u promišljanje civilne zaštite, a da ne postane produžetak javnog sektora?

Pripravnost počinje u doba mira

Možda najvažnije što smo dosad naučili je vrlo jednostavno: pripravnost se gradi prije krize.

Gradi se u volonterskim centrima, ženskim udruženjima za zdravlje, think tankovima, susjedskim skupinama, projektima za mlade, humanitarnim sajmovima, zajedničkim vrtovima, prostorima za edukaciju i lokalnim mjestima susreta. Gradi se kada ljudi dobiju priliku doprinijeti. Gradi se kada organizacije dobiju prostor za razvoj. I gradi se kada političari i uprava razumiju da volonterstvo nije samo ugodan dodatak – ono je dio snage društva.

Projekt REAL ne daje nam gotov model koji se može kopirati svugdje. Niti bi to bio ispravan pristup, jer lokalne zajednice su različite, potrebe su različite, a i volonterstvo je različito.

Ali projekt nam pokazuje nešto važno: diljem Europe postoje ljudi koji već grade otpornije lokalne zajednice. To čine kroz brigu, organiziranje, povjerenje, praktična rješenja i aktivno građanstvo.

Naš je zadatak učiti od njih – i koristiti to znanje za jačanje naših vlastitih lokalnih zajednica. Jer kada kriza nastupi, prekasno je da se počne graditi povjerenje. Ono mora biti tu već prije.

Ovdje možete pročitati cijelo izvješće.